jump to navigation

Kak nas hiće! March 2, 2007

Posted by kamara in Uncategorized.
trackback


Hm, malo sam razočarana, u stvari baš se bezvezno osjećam, sve je bilo ok do maloprije. Malo sam šalabajzala po netu pa reko svratit ću do T-zombix-a. Istina nisam već sigurno zadnjih mjesec dana čitala njegove postove. Inače mi je običaj posvetit se određenim temama u određenom danu. Tako najčešće svojih 10ak fejvorit blogova čitam u određenim danima, i tako mi je puno zanimljivije. Popratim interesantne linkove i komentare na postove.
I tako ja danas do Zombixa kad ono opla !!! pizdom o ćupriju što bi se kod nas reklo. Kaže meni ljepo tekstić odi si stara na T portal pa tam igraj belu a neš mene čitat. (dobro ne piše baš tako ;). Pa ja jadna neuka bila u 100 muka, odma ga ukucala u google da vidim jel’ možda kakva pizdarija izbila zadnjih dana a da je mene omanila. Pročitala sam da mu je neko od mudrinić & co prćko po gmailu pa isprovociran time on je nabio tablu “fak of ti sa T IP adrese”.
E da i našla sam zanimljiv Zombixov komentar pa nastavno evo citiram komentar sa ovog linka :
“Ja zivom od komentara i za komentare. Kometari me ispravljaju i uce, a ukidanje neregistriranih kometara ne mogu shvatiti. Ja jedino imam problem bas sa registriranim komentarima koji silom zele reklamirati svoje blogove i ostavljaju stupidne komentare tipa “Joj kak ti je bloich bas superishka daj posjeti moj”. U stvari sve sto sam ikad radio radio sam da dobijem neku reakciju, bilo kakvu pa makar me i psovali i vrijedjali pa sam i poceo sa postanjem na news grupama jos tamo 2001 godine. Ako ukinu neregistrirane komentare ja se selim na svoj server sa svojim forumom/komentarima, a ovdje cu postaviti samo redirekciju jer ce sam smisao blogaanja i interakcije sa citateljima biti unisten isveden na puko prepucavanje unutar zatvorene blogerske zajednice koja nije sama po sebi losa ali ja se ne zelim ograniciti na bilo kakav zatvoreni krug ljudi jer se to protivi svemu sto radim. Ili kako li je netko rekao “Nikad ne bi htio biti clan kluba koj bi primao samo takve kao sto sam ja.”… ili tako nekako.”

Mislim da većina iz njegovog kluba pa tako ni sam on nije svjestan koliko običnih duša ima u svojoj vjernoj publici. Eo npr. moja malenkost (čitaj kamara s dva jutra leđa i velikom guzicom ;). Šta da ja radim; imam 25 godina i tek prije 2 godine sam se susrela s računalom. Pa jebote ko da si dijete pustio u pogon Kraš-a da radi šta hoće ili da si prase pustio u blato, tak sam se osjećala. E da da stvar bude bolja još sam i mac-a dobila pa mi niko od kompjuteraša koje sam poznavala nije mogo ništa ni objasnit, e to su bila hrvanja al sad sam sa svojim kjubićem na Ti i jako ga volim. Zajedno surfamo i volimo sve što vole mladi. I on mene jako voli, malo je stariji ali je lijep, ima sive oči i sivu kosu i malu jabučicu umjesto pupka ;))
Kad sam dobila otkaz u firmi u kojoj sam se zaljubila u “dotičnog” s jabučicom bili su mi dužni neke pare, i naravno da sam sivka na odlasku strpala u ruksak i sad i živimo zajedno. Fora je bila u tome što sam s tim ruksakom izljubila sve nadređene u firmi i na pitanje ” ideš negdje na planinarenje” rekla ; ” ma ne šta ću sad dok tražim posao odo malo u Slavoniju kod svojih pa nosim puno stvari, nisam bila 100 godina” ;))))) ( e da na kraju sam i pare izvukla, a GrejKjub mi je doniran za naknadu zbog duševnih boli i iznimnog zalaganja, onako ko kad dobiš sat za odlazak u penziju)
Sljedeća stavka je bio internet, a to je bilo kompliciranije nego da trebam prošvercat Kurde preko granice. Naravno da sam podstanar i da gazda neće potpisat nikakve zahtijeve a homebox nije dolazio u obzir, a iskon duo nije dostupan, a zgrada nema kablovsku, i još 100-tinjak takvih aaaa a ova. I onda sam fino smislila rješenje; susjed koji je korisnik adsl-a je bio voljan da udružimo snage i podijelimo pare. Pa sam fino njemu nabavila bežični ruter i sebi BEŽIČNU MREŽNU KARTICU S DRAJVERIMA ZA MAC, (naglašavam ovo jer sam prekopala sve dućane u Zagrebu a oni koji su ju imali nisu mi mogli garantirat da će šljakat na Mac OS x -u i niti su ju bili voljni zamijenit ukoliko mi ne odgovara a ja u kurcu s lovom škrta bacit 300tinjak kuna). Sama instalacija svih tih čuda moderne tehnologije ima svoju priču zahvaljujući našem predivnom Pinđi no o tome nekom drugom zgodom ;)
I tako sad fino sa komšijom dijelim wireless vezu i ljepo mu za flat ubodem stotku svaki mjesec i ne čekam u pošti da platim račun i ne zajebava mem gazda da mu odreske moram donosit na uvid. I onda odem do T-zombixa i on me prespoji na T-portal. Eto ga jebi sad!

Comments»

No comments yet — be the first.