Na kamaru!

Šta god ljudima ne štima uvijek imaju neko opravdanje. Neki pojam koji bestežinski lebdi u zraku, zamagljen i nejasan većini. Ljudi su jednostavno takvi, bespotrebna opravdanja ih umiruju, vole mazat oči i sebi i drugima i koliko god tupili o razumijevanju zbilja je malo onih koji imaju vještinu stavljanja sebe u tuđu poziciju. Kako bi Lale i Čačinački Alkosi rekli: «Malo nas je al’ smo govna».
Ako krene po zlu - najebo je Murphy, o pojmu sreće sam već pojasnila, onda sljede usudi, sudbine, karme, natalne karte, horoskopi i ina proročanska maglica.
Posebnu kategoriju za veslanje po rođenoj septičkoj jami čine tzv. Vremenski uvijeti i stanje na cestama. Svi znaju onu nizbrdicu kad sve «krene nizbrdo» i muskulfiber od valjanja kamena uzbrdo. Ljetne vrućine, Jesenska melankolija, Siječanjska besparica i Proljetni umor, meni osobno su od poznatijih i trudim se manje ih gurat među vlastita opravdanja za učinjeno ili neučinjeno.
Obzirom na datum evo prigodne sage o mučenicima:

Sjedim u subotu u birtiji, pijem kavu i prisluškujem neke dvije ženske i njihovu raspravu o «proljetnom umoru». Btw. inače sam sklona buljenju u tramvaju i zabadanja nosa u tuđe stvari. Koliko sam ja skontala taj proljetni umor bi označavao neku sjebanost u razdoblju od 21. ožujka do 21. lipnja.
I tako kukaju si dve druge. Jedna naflajbana u rano jutro a druga ono, Lacoste casual s pink torbicom za plac. (raspisan natječaj! : ko nagura 10 razbijenih jaja u tu pink tašku - ja šibnem kašiku masti na tavicu i pravim omlet!). Jada se ova sirota Aligatorica kako joj je spremačica groozna, lupa joj usisavačem čim dođe a ona je alergična na buku (vjerojatno i na prašinu pa nesmije sama brisat). Djeca su grozna i jedva čeka da muž bude na nekom usavršavanju u Belgiji pa će ih strpat na produženi boravak jer joj nije dovljno mira do 15 h, a muža je sramota da je ona doma a djeca u boravku do 5. Ova jadnija s fejk trepušama (pazi subota u 15 do 10 prije podne a trepke besprijekorno zaljepljene) je još pod dojmom svježe obilježenog stupanja u bračnu zajednicu (fešta je bila u Okrugljaku), tepe o medenom mjesecu i parama od «kum iz Nemačka».
I tako, tješeći jedna drugu u dubokoj boli, i tuzi obavijestile rodbinu i prijatelje da sve nedaće pripisuju Proljetnom umoru. Pao dogovor da će za Uskrs u Opatiju (jedna nema vozačku a drugoj je bed s Yaris-om na dalek put) upit malo sunca i pričekat Ljetnu sparinu da im zagorča život. Srknile nesicu i zapizdile do Generalturista.

Sirote toliko su bile umorne od tog proljetnog umora da su i mene umorile. Da me samo vidite, od subote sam ko ošpricana. Eto mi na sad, neka kad prisluškujem po birtijama.
Odo istrest pepeljaru kad glupa kućna pomoćnica opet nije došla i od muke se nabacit na kamaru posteljine..

lalalaaa
….zagrlio svemir…
Proljeće je i miriše trava…mora da je susjed zapalio frulu ;))