Na kamaru!

Dan žena oliti OSMIMART u narodu, naravno sretan vam svima i ženama i onima koji bi to htjeli bit )
Sjećam se kak je to kod nas u obitelji išlo. Postojalo je «Društvo naša djeca» naravno u društvu su sudjelovale majke s kojekakvim humanitarnim aktivnostima pa su tako za 8. mart imale feštu u hotelu. Ja i brat smo ju obožavali, to je bio dan kad se stara sredivala predveče i sa komšinicom Zlatom išla na «terevenku» he he imam par slika s tih fešta i to je presmiješno )))))
Lool satenske košuljice (Zlata je imala plavu a stara mislim zelenu) suknje «na pol lista» i udri plesnjak a same žene na podiju. Njima je to strašno značilo i mi smo to poštivali maximalno. Taj dan se već ujutro dogovorilo da nema deranja za mamom i da ćemo slušat tatu. Usput to je bio jedini dan kad se moja predivna mama šminkala i meni je uvijek bilo dopušteno buljit u nju dok stavlja maskaru i lagano nanosi ruž. Potaknuta tom praksom ostatak godine sam se ja trackala svim i svačim.
Onaj drugi gušt što sam kao curica osjećala za 8. mart je taj tulum sa tatom koji smo ja i brat imali kad smo ostajali s njim. Kako je stara bila ta koja dijeli ćuške tjera na spavanje provjerava crnilo pod noktima i broji žlice dok jedeš, ostanak s tatom značio je potpunu anarhiju. Za fol dok je stara odlazila smo se presvukli u piđame a njen zadnji korak sa ćuprije je označavao start divljanja, skakanja po krevetima, gutanje kinderalde i kojekakvih ludorija koje je bilo nemoguće izvesti u maminom prisustvu.
Sjećam se jednom je stari predložio da snimamo kojekakve zvukove na kazetofon. Bio je to prvi put da sam uopće saznala da je moguće snimit svoj glas na kazetu. Ajme sad kad se sjetim bilo je to pravo malo otkriće i još jedan nezaboravan tulum s tatom.
A sad pozz!!! odo na osmomartovski babinjak, ne nećemo imat satensku košuljicu ni suknju na pola lista, niti je fešta u hotelu! Dejt ispod sata pravac na pelin pa ćaga i bljuvanje po trgu!!

Samo još mali podsjetnik kak se danas djeca snimaju a da nemoraju prebit prste na dva velika dugmeta (REC I PLEJ zajedno i nagni se do mikrofona)

Jupiiii sad bi tulila u onu papirnatu zviždaljku iz američkih filmova koja se obično koristi na rođošima.
Kod nas ta navika (hvala Bogu) za razliku od noći vještica, valentinova, limuzina u svatovima i kojekakvih zapadnjačkih sranja još nije zaživila. Kod nas su još uvijek dječiji rođendani bez kretenskih tuljaca na glavi i svirale koja uši para. Ako neka tetka slučajno donese paketić najčešće on brzo završi u smeću jer se derle napljuje unutra pa neće više svirat a onaj šareni papirić u kojemu je i cijela kvaka pusti boju. Fuj!
E da se vratimo na slavlje!! Iznimna mi je čast da se prvi nakamario jedan remomirani bloger
Mnogo poštovani gospodin Dukarić prvi je uzeo vile i nakamario komentar. A jebi ga ak neće komšija pomoć, ko će? Eto zato volim tu Slavoniju, ako ti krepa auto – komšija će te odvest, kad hepovci isključe struju – bez jebemti od Zune provučeš produžni, ako nemaš s kim u maškare – susjeda skine pregaču i ide s tobom, ako komšinica nema za posudit – njenu djecu pošalješ u dućan i šta god da komšiju zamoliš on će se potrudit da ti pomogne.
Istina.. zato ćeš komšiji skuvat kavu kad kosi travnjak i zvat ga na pivo kad god se šta bitnije desi u rođenoj familiji. I kad je dobra otava uzet ćeš svoje vile i potpuno spreman stat mu u dvorište, dreknit još sa kapije “Komšija kad se kreće!!” on će reć : “polako, aj unutra na rakijicu!” maznit ćeš jednu ljutu, sjest na prikolicu i imat osjećaj ko da cijeli dan sebi sijeno kupiš.
Eto odo i ja za vikend u Slavoniju obić komšiluk i sestri na rođendan. Anđel sekin (najmlađi od tri) će napunit 8 godina, a i tati je rođ dva dana kasnije. Hm… slutim neki kulen…
Ako se ne javim do tad eo pusa! i prvima i drugima i trećima i svim onima poslije..

P.S. Fotka je s jedne bolesne novogodišnje šetnje (2005/2006) )
ispred umjetničkog paviljona, mislim da je instalalcija Kožareićeva, bio je tu jedan renault4 prevrnut na bok, jedna kugla, još neke pizdarije i naravno BAGLIĆ!

P.P.S. Fotograf je bio totalno pijan pa su i pixseli negdje zatrpani u snijegu.

Kisinđer!

Eo nakon jučerašnje žalopojke oko ne mogućnosti pregleda Zombixovog bloga svečano objavljujem da je riječ o kratkotrajnoj zajebaniciji i za kaznu odrađujem 10 sklekova!

E da i pišanje je sranje ako pišaš uz vjetar!

Hm, malo sam razočarana, u stvari baš se bezvezno osjećam, sve je bilo ok do maloprije. Malo sam šalabajzala po netu pa reko svratit ću do T-zombix-a. Istina nisam već sigurno zadnjih mjesec dana čitala njegove postove. Inače mi je običaj posvetit se određenim temama u određenom danu. Tako najčešće svojih 10ak fejvorit blogova čitam u određenim danima, i tako mi je puno zanimljivije. Popratim interesantne linkove i komentare na postove.
I tako ja danas do Zombixa kad ono opla !!! pizdom o ćupriju što bi se kod nas reklo. Kaže meni ljepo tekstić odi si stara na T portal pa tam igraj belu a neš mene čitat. (dobro ne piše baš tako . Pa ja jadna neuka bila u 100 muka, odma ga ukucala u google da vidim jel’ možda kakva pizdarija izbila zadnjih dana a da je mene omanila. Pročitala sam da mu je neko od mudrinić & co prćko po gmailu pa isprovociran time on je nabio tablu “fak of ti sa T IP adrese”.
E da i našla sam zanimljiv Zombixov komentar pa nastavno evo citiram komentar sa ovog linka :
“Ja zivom od komentara i za komentare. Kometari me ispravljaju i uce, a ukidanje neregistriranih kometara ne mogu shvatiti. Ja jedino imam problem bas sa registriranim komentarima koji silom zele reklamirati svoje blogove i ostavljaju stupidne komentare tipa “Joj kak ti je bloich bas superishka daj posjeti moj”. U stvari sve sto sam ikad radio radio sam da dobijem neku reakciju, bilo kakvu pa makar me i psovali i vrijedjali pa sam i poceo sa postanjem na news grupama jos tamo 2001 godine. Ako ukinu neregistrirane komentare ja se selim na svoj server sa svojim forumom/komentarima, a ovdje cu postaviti samo redirekciju jer ce sam smisao blogaanja i interakcije sa citateljima biti unisten isveden na puko prepucavanje unutar zatvorene blogerske zajednice koja nije sama po sebi losa ali ja se ne zelim ograniciti na bilo kakav zatvoreni krug ljudi jer se to protivi svemu sto radim. Ili kako li je netko rekao “Nikad ne bi htio biti clan kluba koj bi primao samo takve kao sto sam ja.”… ili tako nekako.”

Mislim da većina iz njegovog kluba pa tako ni sam on nije svjestan koliko običnih duša ima u svojoj vjernoj publici. Eo npr. moja malenkost (čitaj kamara s dva jutra leđa i velikom guzicom . Šta da ja radim; imam 25 godina i tek prije 2 godine sam se susrela s računalom. Pa jebote ko da si dijete pustio u pogon Kraš-a da radi šta hoće ili da si prase pustio u blato, tak sam se osjećala. E da da stvar bude bolja još sam i mac-a dobila pa mi niko od kompjuteraša koje sam poznavala nije mogo ništa ni objasnit, e to su bila hrvanja al sad sam sa svojim kjubićem na Ti i jako ga volim. Zajedno surfamo i volimo sve što vole mladi. I on mene jako voli, malo je stariji ali je lijep, ima sive oči i sivu kosu i malu jabučicu umjesto pupka )
Kad sam dobila otkaz u firmi u kojoj sam se zaljubila u “dotičnog” s jabučicom bili su mi dužni neke pare, i naravno da sam sivka na odlasku strpala u ruksak i sad i živimo zajedno. Fora je bila u tome što sam s tim ruksakom izljubila sve nadređene u firmi i na pitanje ” ideš negdje na planinarenje” rekla ; ” ma ne šta ću sad dok tražim posao odo malo u Slavoniju kod svojih pa nosim puno stvari, nisam bila 100 godina” )))) ( e da na kraju sam i pare izvukla, a GrejKjub mi je doniran za naknadu zbog duševnih boli i iznimnog zalaganja, onako ko kad dobiš sat za odlazak u penziju)
Sljedeća stavka je bio internet, a to je bilo kompliciranije nego da trebam prošvercat Kurde preko granice. Naravno da sam podstanar i da gazda neće potpisat nikakve zahtijeve a homebox nije dolazio u obzir, a iskon duo nije dostupan, a zgrada nema kablovsku, i još 100-tinjak takvih aaaa a ova. I onda sam fino smislila rješenje; susjed koji je korisnik adsl-a je bio voljan da udružimo snage i podijelimo pare. Pa sam fino njemu nabavila bežični ruter i sebi BEŽIČNU MREŽNU KARTICU S DRAJVERIMA ZA MAC, (naglašavam ovo jer sam prekopala sve dućane u Zagrebu a oni koji su ju imali nisu mi mogli garantirat da će šljakat na Mac OS x -u i niti su ju bili voljni zamijenit ukoliko mi ne odgovara a ja u kurcu s lovom škrta bacit 300tinjak kuna). Sama instalacija svih tih čuda moderne tehnologije ima svoju priču zahvaljujući našem predivnom Pinđi no o tome nekom drugom zgodom
I tako sad fino sa komšijom dijelim wireless vezu i ljepo mu za flat ubodem stotku svaki mjesec i ne čekam u pošti da platim račun i ne zajebava mem gazda da mu odreske moram donosit na uvid. I onda odem do T-zombixa i on me prespoji na T-portal. Eto ga jebi sad!

Eto u valu novogodišnjih odluka, besramno pregaženih već od 1. siječnja bila je i ona da svoja razmišljanja nabacam negdje na kamaru. Eto zato i ovaj blog.Kad ga imaju političari, zvijezde, djeca, vjerojatno i drugi kategorizirani s ovim ili onim naslovom pa nek ga ima i jedna zdrava, debela, brkata seljanka!
Mislim da neću poštivat pravila arhive, čak sam razmišljala da sve postove potrpam u jedan datum, al nađe se spominjanja nekih određenih dana pa mi se ni to neda ispravljat.
Tako da će ovdje biti koječega nabacanog, pa eto ako neko slučajno nemože pohvatat sve niti slobodno neka pita, il nek uplati pare za balirku pa će se i to dat sredit.