Na kamaru!

Jupiiii sad bi tulila u onu papirnatu zviždaljku iz američkih filmova koja se obično koristi na rođošima.
Kod nas ta navika (hvala Bogu) za razliku od noći vještica, valentinova, limuzina u svatovima i kojekakvih zapadnjačkih sranja još nije zaživila. Kod nas su još uvijek dječiji rođendani bez kretenskih tuljaca na glavi i svirale koja uši para. Ako neka tetka slučajno donese paketić najčešće on brzo završi u smeću jer se derle napljuje unutra pa neće više svirat a onaj šareni papirić u kojemu je i cijela kvaka pusti boju. Fuj!
E da se vratimo na slavlje!! Iznimna mi je čast da se prvi nakamario jedan remomirani bloger
Mnogo poštovani gospodin Dukarić prvi je uzeo vile i nakamario komentar. A jebi ga ak neće komšija pomoć, ko će? Eto zato volim tu Slavoniju, ako ti krepa auto - komšija će te odvest, kad hepovci isključe struju - bez jebemti od Zune provučeš produžni, ako nemaš s kim u maškare - susjeda skine pregaču i ide s tobom, ako komšinica nema za posudit - njenu djecu pošalješ u dućan i šta god da komšiju zamoliš on će se potrudit da ti pomogne.
Istina.. zato ćeš komšiji skuvat kavu kad kosi travnjak i zvat ga na pivo kad god se šta bitnije desi u rođenoj familiji. I kad je dobra otava uzet ćeš svoje vile i potpuno spreman stat mu u dvorište, dreknit još sa kapije “Komšija kad se kreće!!” on će reć : “polako, aj unutra na rakijicu!” maznit ćeš jednu ljutu, sjest na prikolicu i imat osjećaj ko da cijeli dan sebi sijeno kupiš.
Eto odo i ja za vikend u Slavoniju obić komšiluk i sestri na rođendan. Anđel sekin (najmlađi od tri) će napunit 8 godina, a i tati je rođ dva dana kasnije. Hm… slutim neki kulen…
Ako se ne javim do tad eo pusa! i prvima i drugima i trećima i svim onima poslije..

P.S. Fotka je s jedne bolesne novogodišnje šetnje (2005/2006) ;))
ispred umjetničkog paviljona, mislim da je instalalcija Kožareićeva, bio je tu jedan renault4 prevrnut na bok, jedna kugla, još neke pizdarije i naravno BAGLIĆ!

P.P.S. Fotograf je bio totalno pijan pa su i pixseli negdje zatrpani u snijegu.

Kisinđer!

Eo nakon jučerašnje žalopojke oko ne mogućnosti pregleda Zombixovog bloga svečano objavljujem da je riječ o kratkotrajnoj zajebaniciji i za kaznu odrađujem 10 sklekova!

E da i pišanje je sranje ako pišaš uz vjetar!

Hm, malo sam razočarana, u stvari baš se bezvezno osjećam, sve je bilo ok do maloprije. Malo sam šalabajzala po netu pa reko svratit ću do T-zombix-a. Istina nisam već sigurno zadnjih mjesec dana čitala njegove postove. Inače mi je običaj posvetit se određenim temama u određenom danu. Tako najčešće svojih 10ak fejvorit blogova čitam u određenim danima, i tako mi je puno zanimljivije. Popratim interesantne linkove i komentare na postove.
I tako ja danas do Zombixa kad ono opla !!! pizdom o ćupriju što bi se kod nas reklo. Kaže meni ljepo tekstić odi si stara na T portal pa tam igraj belu a neš mene čitat. (dobro ne piše baš tako ;). Pa ja jadna neuka bila u 100 muka, odma ga ukucala u google da vidim jel’ možda kakva pizdarija izbila zadnjih dana a da je mene omanila. Pročitala sam da mu je neko od mudrinić & co prćko po gmailu pa isprovociran time on je nabio tablu “fak of ti sa T IP adrese”.
E da i našla sam zanimljiv Zombixov komentar pa nastavno evo citiram komentar sa ovog linka :
“Ja zivom od komentara i za komentare. Kometari me ispravljaju i uce, a ukidanje neregistriranih kometara ne mogu shvatiti. Ja jedino imam problem bas sa registriranim komentarima koji silom zele reklamirati svoje blogove i ostavljaju stupidne komentare tipa “Joj kak ti je bloich bas superishka daj posjeti moj”. U stvari sve sto sam ikad radio radio sam da dobijem neku reakciju, bilo kakvu pa makar me i psovali i vrijedjali pa sam i poceo sa postanjem na news grupama jos tamo 2001 godine. Ako ukinu neregistrirane komentare ja se selim na svoj server sa svojim forumom/komentarima, a ovdje cu postaviti samo redirekciju jer ce sam smisao blogaanja i interakcije sa citateljima biti unisten isveden na puko prepucavanje unutar zatvorene blogerske zajednice koja nije sama po sebi losa ali ja se ne zelim ograniciti na bilo kakav zatvoreni krug ljudi jer se to protivi svemu sto radim. Ili kako li je netko rekao “Nikad ne bi htio biti clan kluba koj bi primao samo takve kao sto sam ja.”… ili tako nekako.”

Mislim da većina iz njegovog kluba pa tako ni sam on nije svjestan koliko običnih duša ima u svojoj vjernoj publici. Eo npr. moja malenkost (čitaj kamara s dva jutra leđa i velikom guzicom ;). Šta da ja radim; imam 25 godina i tek prije 2 godine sam se susrela s računalom. Pa jebote ko da si dijete pustio u pogon Kraš-a da radi šta hoće ili da si prase pustio u blato, tak sam se osjećala. E da da stvar bude bolja još sam i mac-a dobila pa mi niko od kompjuteraša koje sam poznavala nije mogo ništa ni objasnit, e to su bila hrvanja al sad sam sa svojim kjubićem na Ti i jako ga volim. Zajedno surfamo i volimo sve što vole mladi. I on mene jako voli, malo je stariji ali je lijep, ima sive oči i sivu kosu i malu jabučicu umjesto pupka ;))
Kad sam dobila otkaz u firmi u kojoj sam se zaljubila u “dotičnog” s jabučicom bili su mi dužni neke pare, i naravno da sam sivka na odlasku strpala u ruksak i sad i živimo zajedno. Fora je bila u tome što sam s tim ruksakom izljubila sve nadređene u firmi i na pitanje ” ideš negdje na planinarenje” rekla ; ” ma ne šta ću sad dok tražim posao odo malo u Slavoniju kod svojih pa nosim puno stvari, nisam bila 100 godina” ;))))) ( e da na kraju sam i pare izvukla, a GrejKjub mi je doniran za naknadu zbog duševnih boli i iznimnog zalaganja, onako ko kad dobiš sat za odlazak u penziju)
Sljedeća stavka je bio internet, a to je bilo kompliciranije nego da trebam prošvercat Kurde preko granice. Naravno da sam podstanar i da gazda neće potpisat nikakve zahtijeve a homebox nije dolazio u obzir, a iskon duo nije dostupan, a zgrada nema kablovsku, i još 100-tinjak takvih aaaa a ova. I onda sam fino smislila rješenje; susjed koji je korisnik adsl-a je bio voljan da udružimo snage i podijelimo pare. Pa sam fino njemu nabavila bežični ruter i sebi BEŽIČNU MREŽNU KARTICU S DRAJVERIMA ZA MAC, (naglašavam ovo jer sam prekopala sve dućane u Zagrebu a oni koji su ju imali nisu mi mogli garantirat da će šljakat na Mac OS x -u i niti su ju bili voljni zamijenit ukoliko mi ne odgovara a ja u kurcu s lovom škrta bacit 300tinjak kuna). Sama instalacija svih tih čuda moderne tehnologije ima svoju priču zahvaljujući našem predivnom Pinđi no o tome nekom drugom zgodom
I tako sad fino sa komšijom dijelim wireless vezu i ljepo mu za flat ubodem stotku svaki mjesec i ne čekam u pošti da platim račun i ne zajebava mem gazda da mu odreske moram donosit na uvid. I onda odem do T-zombixa i on me prespoji na T-portal. Eto ga jebi sad!

Eto u valu novogodišnjih odluka, besramno pregaženih već od 1. siječnja bila je i ona da svoja razmišljanja nabacam negdje na kamaru. Eto zato i ovaj blog.Kad ga imaju političari, zvijezde, djeca, vjerojatno i drugi kategorizirani s ovim ili onim naslovom pa nek ga ima i jedna zdrava, debela, brkata seljanka!
Mislim da neću poštivat pravila arhive, čak sam razmišljala da sve postove potrpam u jedan datum, al nađe se spominjanja nekih određenih dana pa mi se ni to neda ispravljat.
Tako da će ovdje biti koječega nabacanog, pa eto ako neko slučajno nemože pohvatat sve niti slobodno neka pita, il nek uplati pare za balirku pa će se i to dat sredit.

Stigla ja iz Slavonije! Bilo je dobro, sve u svemu jedna veelika pijanka se dešavala dobra tri dana. Pa sam se i sama ponašala u skladu s takvim običajima. Ne može se to nekome samo prepričat, ipak mislim da je ta sredina specifična i posebnija od ostatka zemlje. U Zagrebu gdje god da si vani moraš se žešće potrudit da ti se dogode kojekakve ludosti, u Orahovicu samo dođeš sjedneš i čekaš…. Eto za primjer; gdje možeš u 2,5 dana: doći doma, poljubit mamu i tatu, loptat se sa klincima, otići do Zlate na kavu, jest janjetinu s ražnja, gnjavit klinca od frenda iz djetinstva, zbog grla od žarulje u potpunom mraku okupat se, vozit totalno sjebanog Yuga, popet se na 4. kat i pozdravit Miru i Milu, spustit se s 4.-og kata, sjest u birtiju, napit se sa Katom, maltretirat svakoga koga sretneš, popričati:: s jednim doktorom, jednim vlasnikom birtije, jednom koja je išla s tobom u srednju a sad je diplomirala, jednom mlađom sestričnom, jednim koji je iz kreveta u 3h ujutro sjeo u auto i doš’o po Katu. Gdje da ti se desi da na hrpi imaš, umjetnika, brata, pijanca, socijalni slučaj, vojnika, ujaka, prijatelja, dečka, pelinkovac, litru vina, Pa onda kao kreneš doma i zagrliš školsku frendicu koja je sad udana i muž joj doma spava, i njenu 5 godina mlađu sestru, pokupiš tuđu jaknu misleći da je tvoja, sjedneš u onog sjebanog Yuga s još 4-ero ljudi, odeš do druge birtije koja je zatvorena jer skoro “look ic svanjiva” jutro, moliš čistačicu da ti otvori, nađeš u grmu bocu votke i bocu tonika, skužiš da je jakna tuđa, sjetiš se odakle ti jakna, vratiš se do prethodne birtije i ispričaš se za jaknu, zdrobiš tuđe prste u vratima od Yuga, odeš do Čalića na rakiju, opereš mu suđe, odvezete školsku i seku doma, napokon i sama kreneš kući, poljubiš dečka, grozno sanjaš, probudiš se ko nova, odeš do dečkovog frenda, zakačiš se s dečkom, odeš do bake od dečkovog frenda, popiješ kakao, odeš do vlastite bake, sretneš mamu, vratiš se u birtiju, dva sata igraš pikado, promjeniš birtiju, pređeš na pelin, skontaš da padaš od umora, izgladiš sve trzavice, poljubiš dečka, spavaš, digneš se u podne, voziš se na tomosu, popiješ kavu u centru, odeš do Zlate, uzmeš dvoje djece od rođene mame i stojiš u vlaku cijelim putem do Zagreba… Naravno među svakim ovim zarezom je šunka, mladi luk, zelena salata i jaja… Kisinđer!

Opet neka tmurna jutra … Baš mi bezveze te neke kiše i oblaci. Vjerojatno i većina ljudi isto osjeća. Al’ eto … Novo je to da su dvije cure s posla dobile otkaz. Istina ? Bog previše nas je bilo i već je ionako preopuštena atmosfera unutar firme. Da onako malo izvana proviriš rek’o bi : Pa ovi k… ne mrdnu cijeli dan.? Zbilja nema nekakvih striktnih pravila i nekih strašnih, zločestih ljudi koji te gnjave jer su se baš sad htjeli silit nad nekim. Onako sve leđere, sve se da dogovorit i koješta možeš progurat. Bio mi je to malo šok u početku kad sam tu počela radit. Naravno s vremenom se pokazalo da zločesti nisu SVI ZLOČESTI i da dobri nisu SVI DOBRI. Mene uglavnom ne dira nitko i ništa. Ljepo radim svoj poso s maksimumom volje i snage i mirna mi duša. Već i kad ovo pišem imam osjećaj da zabušavam i ne bi mi bilo ugodno da se zna da quotam na forumu ili kopam po netu onako sebi za dušu. S druge strane ima ljudi koji su ovdje tek tolko da ubiju 8 sati u danu i da 10.-og u mjesecu ipak kapne koja kuna. I ove dve koje su dobile otkaz spadaju u tu kategoriju. Takvi opet po cijele dane pretražuju web nebi li skinuli još kakvu foru ili zanimljivu fotku a da ju dosad nisu vidjeli. I onda se ja (čitaj bena domestikus-vulgaris) osjećam iznimno loše jer ipak smo radile zajedno neko vrijeme i bed mi jezbog nih, pa si razmišljam kako će sad jadne… a ipak; neš ti ? dobit otkaz? pa to se svaki dan događa i ja sam u relativno kratkom radnom vijeku promijenila bar pet birtija , kopiraona, kazališta i koječega u rasponu od kojekakvih štagalja do sređenih sanitarnih čvorova. A u ostalom i država nam je takva de već imati bilo kakvu zanimaciju znači uspjeh. Pa sad ga jebi ako moš bit normalan u svemu tome. I za kraj…ne mogu se otrgnut onoj niskoj strasti- zanima me bi li one osjećale što i ja, da smo kojim slučajem zamjenile uloge??? Btw kako je ovo neka lanjska misao tako samo radi obavijesti; I ja popušila otkaz, uf.. hehe

E neću izdržat do sutra a možda bi se desilo da zaboravim pa eo da preduhitrim samu sebe.
maloprije srela sam bivšu cimericu. Onu iz doba kad sam se tek zaljubljivala u sadašnjeg dečka i kojoj to nikako nije moglo pod kapu kako ja, zagrižena “samica” odjednom volim nekog i kako je taj frajer odjednom mlađi od mene a svi su mi dotad bili stariji. Da čuđenje bude veće i on je izniman interes od samog početka pokazivao, nije se uopće uklapao u sve dotadašnje kretene koji su
me salijetali ili koje sam ja salijetala.
No da ne zaglibim sad u tu priču oko zaljubljivanja otprilike će objasnit odnos kakav sam imala s cimkom.
Živjela sam u studentskom domu dobre 3 godine i od te 3 dvije bila ilegalac i vukla se od sobe do sobe. Kako smo svi bili ekipa u istim govnima niko za to nije previše ni mario (osim upraviteljice doma kod koje bi povremeno otišla na razgovor). Ona je također bila ilegalac samo s prefiksom “legalni” to je kao kad se nešta ne smije a ti dobiješ potvrdu da smiješ, jer trenutni uvjeti dopuštaju.
U konkretnom slučaju izvede se tako da sudjeluješ u natječaju za studentski dom pa kad ga NE dobiješ odeš i nagovoriš 3 grešne duše da žive u zajedničkoj sobi pa ti na papir, svaka od njih, napiše pristanak da se slaže da spavaš s jednom od njih u krevetu jer se volite a niste lezbe.
Pa upraviteljica kaže: “može”
Pa odeš u skladište izvučeš neki madrac koji ima par federa i došlepaš ga u sobu, i mirno živiš i plaćaš stanarinu 66kn. I naravno jedva čekaš da ko ode doma, pa da se izvališ na krevet ko čovjek!

Ugl. kako svakim mućkama dođe kraj tako je došlo i toj sa stanovanjem u domu, pa smo ja i ona zajedno našle stan na i živjele kratko i sretno.
Bilo je O.K. kad izdaleka pogledaš, malo bliže i ne tako bajno. Vlaga je pogodovala razvijanju kojekakvih bića po ćoškovima a ja sam se lagano pretvarala u kućnu pomoćnicu, kuharicu i općenarodnog dušebrižnika.
Ugl. prije njima prepizdilo nego meni a malo ih je izjedala činjenica da konstantno mogu biti dobre volje i da svako sranje nekako progutam.
Tako ti mene jedan dan dok sam radila nazove “gazdarica” da se izvolim odselit do 15. jer je ona odlučila da je tako najbolje a i nisam neki redovan platiša pa se njoj ne da više samnom zajebavat. (a kao smo si dobre bile).
I ja se fino, spustim tacnu u birtiji i odselilim se. Bože mislila sam tad da mi se svijet raspada a ne da moram stan tražit, da bi poslije skužila da je sve bila neka mućka oko novih cimerica u mojoj sobi.
Kako je i to ljeto zahladilo tako zahladio i moj dnos naspram cimerice, i dugo mi je trebalo da shvatim kolika sam guska bila i kako me veslalo derle sa svojih 35 kila žive vage.

Eto nakon dobre 2 godine sretnem ja tu cimericu danas! (vidjele smo se možda dva puta slučajno u gradu). Spustila sam se po 3. put na pauzu i šetam s Anom (frendica s posla) po Cvijetnom naselju kad eto ti Nje. Gricka selotejp i ljepi neke plakate za neki tečaj. Mora da je gušt.
Da nije bilo tog selotejpa, plakata i ostatka rekvizita nebi znala kud bi s rukama.Baš se kužilo da joj je neugodno zbog svega, ne da mi se sad srat al’ vjerujte da nije odigrala ni malo fer. I sad da ne bude baš sve nategnuto skupi hrabrosti i kaže mi : “pa šta je tebi da si se tako ubucila”. Mislim “ubucila” pa ni djeci se ne obilazi tako. Izvoli mi buraz šibnit “debela si ko krava” a ne mi sad serendat bezveze.
I ja ko iz topa: “trudna sam”. Zijevnila je ko da niko na svijetu trudan bio nije.
Sve me je ispitala i sve sam joj rekla. Ko da moram. I da radim prekoputa u redakciji i da je sve O.K. s dragim i da pozdravi svoje, i kako svi zajednički prijatelji koji su nestali skupa s njom, i ko je diplomiro i di ona radi i šta radi.
Rekla sam joj poslije da se zajebavam za trudnoću i da sam zbilja nabacila 15-ak kila u zadnjih godinu dana, čak joj je malo bilo i žao jer je mislila da sam nesretna zbog “bebe” i da mi kosa zato nije divno kovrčava kao i inače. (valjda to tako trudnicama inače)
A baš sam pička, mogla sam sutra bit na plakatima po gradu!